Ishrana školske dece
Ishrana školske dece

Autor: dr Dušanka Petrović

Ishrana

Ishrana školske dece ne razlikuje se mnogo od ishrane odraslih. Ipak, postoje određene
posebnosti, na koje treba obratiti pažnju.
Dečja hrana treba da bude raznovrsna. Za decu istog uzrasta potrebe za pojedinim hranljivim
materijama mogu biti različite. To zavisi od: brzine rasta, telesne težine, pola, fizičkih aktivnosti.
Pri sastavljanju dnevnog jelovnika roditelj treba da uvaži i želje deteta. Jelo treba da sadrži:
ugljene hidrate, masti, belančevine, vitamine i minerale. Zbog toga je neophodno da dete pojede i
onu hranu, koju manje voli. Topla jela su privlačnija kada su hladni dani, a hladna jela prijaju u
dane sa visokom temperaturom.
Školsko dete traži više hranljivih materija za fizičku aktivnost nego za rast. Za aktivnost je
veoma važno da deca piju dovoljno vode, a posebno leti. Nedovoljan unos vode ne može se
nadoknaditi unosom drugih namirnicama (sok, sladoled, ledeni čaj…).
Pripremljena jela treba deci da privuku pažnju izgledom, bojama, mirisom, dilovizijom, ukusom,
kao i načinom serviranja.
Obroci treba da su ustaljeni: tri glavna obroka (doručak, ručak, večera) i dve užine. Poželjno je
da dete jede svakog dana u isto vreme:

Obrok Vreme
Doručak 7h
Užina 10h
Ručak 13 – 14h
Užina 16h
Večera 19 – 20h

Doručak je bitan u ishrani dece, jer znatno utiče na psiho-fizičku kondiciju i paspoloženje. Bitne
su namirnice, koje sadrže ugljene hidrate, integralni hleb, mleko, musli, jaja, jogurt, mladi sir…
Ručak treba da bude lako svarljiv, te da ne opterećuje organe za varenje. Obavezna je salata od
svežeg povrća I sira.
Večera treba da je lagana: čorba od povrća, zelena salata, jogurt, mleko…
Užina treba da bude sveže voće ili nešto drugo bez dodatka šećera. Slatkiše ne bi trebalo davati,
jer smanjuju apetit.
Ishrana školske dece može biti nepravilno isplanirana, bilo da je reč o nedovoljnoj količini ili da
je hrana preobilna. Posledice nepravilne ishrane su: blaga ili srednja neuhranjenost, gojaznost,
anemija, sporiji rast, smanjeni imunitet, zubni karijes. Navike u ishrani dece često su u vezi sa
navikama roditelja. Deca gojaznih roditelja često i sama postaju gojazna.